Nisam pretenciozan i govorim o imenu podloge. Puno mi se više sviđa od prethodne. Volim red i simetriju. Što se tiče dileme iz prethodnog posta razriješena je astronomskom cijenom za domenu. Eto na poslu, sad ću u kino.

Pred neko vrijeme kupio sam fora domenu i imao generalni plan da startam svoj neki online biznis. Boom dot com je prošao ali na internetu je moguće malo, srednje, puno ili enormno zaraditi, ali i izgubiti. Daleko od toga da sam i u primisli imao neke enormne cifre, ali za podebljati plaću bi već bilo nešto, a bio bi i gušt. Nakon početničkih koraka ja-poduzetnik sam se našao u početničkim problemima. Ideju generalno imam, njezina izvedivost je relativno izgledna, malo sam ispitao okolinu i reakcije su više-manje pozitivne, a i domena je vrlo ok. Naravno da garancija nema.

Sad tu počinu problemi. Početni kapital je omanji i u HT-ovim dionicama, nije ni cijeli paket ali i to je nešto. Drugo dizajn i programiranje su velike. Dizajne je lako rješiv jer sam pobornik minimalizma i to se nekako da ishendlati, a uvijek postoje i kreativni prijatelji. Što nas dovodi na ključnog problema – programiranje. Razumijem ja kako bi to trebalo funkcionirati i sve, ali napisati taj kod polinkati na neke baze, no way. I dok sam tako razmišljao koga bih mogao uključiti u to kao grom iz vedra neba dođe mi mail jesam li zainteresiran za prodaju domene i za koliko.

I eto dileme.

Ispit prošao dobro, moj kampanjski duh je dobio novi zalet. Ili nije. Zatrovan američkom kulturom razmišljam o svojoj prvoj New Year’s Resolution. Glasila bi: studiranju ću pristupiti discipliniranje jer će to biti dobro za brzinu i efikasnost studija te za moj zdrav razum u danim pred ispite.

Božić je tu još nisam kupio nikome ništa, a tako će i ostati. Naravno tu su izuzetak nećaci, ali i oni će valjda uskoro shvatiti da Djed Mraz ne postoji. Petak je, vikend sam slobodan, ali onda udarnički radim na praznike, i pomalo se brinem jer mi to nije tlaka. Počinjem cijeniti vlastitu produktivnost jer nije mi baš učestali gost zadnje vrijeme.

Sad je 23 i ja kao učim. Ispit je u srijedu i imao sam mjesec dana. Naravno da sam sve ostavio za zadnja dva i da sam na knap. Dapače, i sad pišem ovo umjesto da učim. Možda je blog zapravo prijatelj. Malo je kasno nekoga zvati (a malo i sramotno) pa ovaj ventil dobro dođe. Kao eto rekao sam nekome. Pa ništa ajmo dalje, knjiga čeka.

Kako sam pomalo zbunjen i ne razumijem razliku između glavne stranice i stranice, piše ovo da vidim gdje će završiti.

U maniji blogova uspio sam se godinama održati neaktivnim. Izgleda da je neovisnosti došao kraj. Tko zna, možda jednom napišem i nešto pametno.